Povijest školstva u Komiži

       Godine 1897. izgrađena je kamena dvokatnica s 9 učionica, zbornicom i prostorijama za ostale školske potrebe. Smještena je u starom dijelu grada, u uskoj Školskoj ulici. Zbog prostorne ograničenosti, okoliš škole ne obiluje zelenilom. Posebnu ljepotu školi daje dvorište zatvorenog tipa, idealno, zbog svoje akustičnosti, za održavanje raznih kulturnih događanja. Ova zgrada, u kojoj se i danas održava nastava,  je ujedno i prva školska zgrada na otoku. Prema nacrtima Jakova Foretića, na posjedu otkupljenom od obitelji Petrić, izgradio ju je Ivan Marinković. U ono doba ubrajana je među najljepša školska zdanja u Dalmaciji. Škola je  radila prema nastavnim planovima koje su propisale austrougarske prosvjetne vlasti, a nastava se održavala na hrvatskom jeziku. Iste godine kada je izgrađena, 1897., u zgradi je održan Prvi simpozij o ribarstvu u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

     Već od kraja 19. stoljeća, kada je Komiža imala više od 4000 stanovnika (sa pripadajućim mjestima oko 6000 stanovnika),  raspravljalo se i o potrebi otvaranja srednje škole. Tek 1921. godine otvorena je mješovita građanska škola koja je nastavu održavala u zgradi osnovne škole. Prvih nekoliko godina škola je bila dvorazredna da bi već 1925. godine bila otvorena kao četverorazredna škola.

       Komiška je škola još jednom bila izmještena iz školske zgrade: nakon kapitulacije Italije 1943. godine, partizani su školsku zgradu pretvorili u vojnu bolnicu, a nastava se u to vrijeme održavala na četiri lokacije. Nakon povratka izbjeglica iz El Shatta, tj. završetka Drugog svjetskog rata, učenici su se vratili u školsku zgradu.

      Do druge polovice 20. stoljeća komiška škola nije bila jedina na području  Grada Komiže. Djelovalo je ukupno 5 javnih osnovnih škola sa ukupno 820 učenika (1913. godine, prema podacima iz Ljetopisa, komišku školu  pohađalo je 540 učenika). Sve  školske zgrade vlasništvo su (ili su bile vlasništvo) današnjeg Grada Komiže :

      – Godine 1891. otvorena je osnovna škola na Biševu, u početku jednorazredna, a uskoro i višerazredna. Nastava se održavala u raznim privatnim kućama, a  1937. godine,  u zaseoku Poje, izgrađena je  školska zgrada. Najveći broj djece u školi bio je školske godine 1932./1933. kada je školu pohađao 41 učenik. Posljednja generacija učenika pohađala je  školu školske godine 1961./1962., a 1963. godine škola je zatvorena. Zgrada je danas obnovljena i u njoj je Centar za posjetitelje Modra špilja.
      – Godine 1938. u Podšpilju je izgrađena nova školska zgrada. U Podšpilju je škola otvorena 1901. godine a nastava se održavala  u privatnoj kući. Te je godine, u jednorazrednoj školi, obrazovano 105 učenika da bi ih do 1914. bilo 139 u četiri razreda. Godine 1955. bilo je otvoreno svih osam razreda zbog povećanog broja djece. Državna vlast je 1964. godine odredila da u Podšpilju ostanu samo prva četiri razreda, nakon čega su djeca nastavljala školovanje u viškoj osnovnoj školi. Samo pet godina kasnije škola je zatvorena. Od 1996. do 1999. godine u jednoj od učionica radila je Područna škola Podšpilje, kao područna škola komiške škole, sa troje učenika. Školska zgrada  je i danas u dobrom stanju jer se, zahvaljujući korištenju od strane nekoliko udruga, i održava.
       – Škola je u Podhumlju otvorena 1920. godine, a nastava se odvijala u privatnoj kući.  Nova školska zgrada u Podhumlju, nakon dugogodišnje izgradnje,  dovršena je 1949. godine, a zatvorena je 1958. godine, nakon čega su djeca nastavljala školovanje do četvrtog razreda u Podšpilju i  u viškoj osnovnoj školi.  Urušena školska zgrada  prodana je privatnom vlasniku i obnovljena (ne za potrebe školstva).
       – U Oključni  je školska zgrada otvorena  1909. godine. U prvoj školskoj godini upisano je 87 djece. Škola je služila i kao mjesna čitaonica i sastajalište mještana. Zatvorena je 1962. godine, iako je i tada imala dovoljno djece. Oključna je jedino mjesto na otoku  u kojem je škola otvorena u novoizgrađenoj školskoj zgradi -nastava se nikada nije odvijala u privatnim kućama. Urušena školska zgrada  prodana je privatnom vlasniku koji ju je obnovio (ne za potrebe školstva).

       Ono čime  Školu, listajući Ljetopis, možemo pohvaliti je veliki broj učenika koji su, nakon odgoja i obrazovanja stečenog u ovoj školi,  nastavili na dobrim temeljima svoje  obrazovanje izvan otoka ili na otoku (od 1975. godine u Srednjoj školi Antun Matijašević Karamaneo u Visu) i postali stručnjaci na raznim područjima.

       Nažalost, ono na što Škola ne može utjecati,   promjene su koje pogađaju i cjelokupnu otočku sredinu: sve manji broj učenika. Ove školske godine (2023./2024.) nastavu pohađa samo 74 učenika, u devet razrednih odjela (iz godine u godinu broj učenika se smanjuje, ne samo zbog manjeg broja prvašića). 

Skip to content